Dan predaha

(iz ratnog perioda u Sarajevu, 1992-1995)
_______

Dan lijep moglo bi se reći,
da nije srušenih kuća,
porušenih stabala,
ubijenih ljudi.

Postoje dvije stvarnosti.
Jedna od koje uporno bježim,
i ona druga, u meni.

Dan miran, kao predah.
Pitam vas ljudi
šta vas je to umorilo?
Za čime ste trčali?

Jurite svjetlo na kraju tunela,
a sve ste dublje u pećini bez kraja
gdje svjetla nikad nije ni bilo.
Vjerujete lažima i nestajete.
Izgubljeni pobjednici.
Gurate ispred sebe i sve
koji moraju biti gubitnici 
u vašoj igri bez kraja.

Stanite!
Povratite izgubljeni dah!
Sklopite zakrvavljene oči.
I u sebi,
pronaćićete svjetlo
na početku i kraju svega.
Ljubav...
Za sunce na nebu,
za čovjeka,
Za kamen na putu.

Postoje dvije stvarnosti.
Jedna koju moram preživjeti.
I druga koja mora preživjeti!

_______