Vozdra Rajvosa

(iz ratnog perioda u Sarajevu, 1992-1995)

_______

Mir noći i praznih ulica 
zaustavio me na uglu
i spustio na kameni zid.

Tražio sam pogledom, ovaj put namjerno
te dvije godine trčanja u mraku
noćnih mora usred dana
i očajničkog traganja za trenutkom predaha.
Tražio sam to crno lice grada 
da mu kažem zbogom.

Umjesto njega ispred mene izroni
lice grada izjedenog ljudima
prestravljenog njihovim strahovima
izranjavanog njihovim mržnjama
zgrčenog od njihove skučenosti.
Grad koji mi se poslije vječnosti i mraka
smiješi
nenadano upaljenim uličnim svjetlima.

I ja ga prepoznah
u svakom trenutku neobičnom i iznenadnom
svakoj riječi, pokretu 
što razumijevanjem i podrškom
razbija svjetove 
i nosi iznad oblaka.
U osmjehu tužnom
i postojanom
i radosnom
svakoga ko je pokušao
(i uspio)
biti čovjek.

I odoh srećan.
I ponesoh ga sa sobom.

_______